Bolesti štitnjače čest su problem u populaciji. Ova mala žlijezda smještena na vratu ima važnu ulogu u regulaciji metabolizma, kao i u radu čitavog niza organa i organskih sustava. Stoga su i simptomi njenog poremećaja vrlo raznoliki, različitog intenziteta i u različitim kombinacijama, te vrlo slični simptomima nekih drugih bolesti. To je razlog zašto ponekad prođe dosta vremena dok se ne otkrije da je štitnjača uzrok tegoba, ali isto tako često se i štitnjaču neopravdano optužuje.

Svjedoci smo sve većeg broja bolesnika s bolestima štitnjače pa je često pitanje što je uzrok toga. Kao što su različiti uzroci ovih bolesti, tako su različiti i uzroci povećane incidencije (pojavnosti bolesti) kao što su bolja dijagnostika, izloženosti zračenjima (npr. černobilska nesreća kao uzrok većeg broja malignih bolesti štitnjače u izloženom području), većeg broja autoimunih bolesti u koje spadaju i neke od bolesti štitnjače (npr. Hashimoto tireoiditis). Kao jedan od uzroka bolesti štitnjače često se spominje stres. On je dokazan kao jedan, ali ne i jedini vanjski čimbenik koji može uzrokovati poremećaj funkcije štitnjače. Stres na štitnjaču djeluje preko hormona kortizola koji potiče štitnjaču na pojačan rad, a stres također potiče nastanak autoimune bolesti štitnjače.

Poremećaji štitnjače mogu se podijeliti na poremećaje njene strukture i poremećaje funkcije. Poremećaji strukture su čvorovi, a poremećaji funkcije smanjen ili ubrzan rad. Čvorasta štitnjača može biti s urednom funkcijom, ali i uz smanjen i ubrzan rad.

Simptomi koji se javljaju uglavnom su povezani s poremećajem funkcije. Tako se u slučaju ubrzanog rada (hipertireoze) najčešći simptomi ubrzan i pojačan rad srca, pojačano znojenje, nepodnošenje visokih temperatura, mršavljenje uz pojačan apetit, nervoza, nemir, drhtanje, tremor prstiju…. Kod smanjenog rada štitnjače (hipotireoze) dominiraju umor, slabost, pospanost, malaksalost, bezvoljnost, porast tjelesne mase, osjećaj nadutosti u trbuhu, usporena probava…. Svi navedeni simptomi javljaju se različitim intenzitetom i s različitom dominacijom pojedinog simptoma.

Važno je napomenuti da se funkcionalni poremećaji štitnjače, posebno hipotireoze, javljaju postepeno, često s vrlo sporom progresijom, ˝šuljajući˝, pa pacijenti često misle da su simptomi posljedica starenja, preopterećenosti poslom, pa se jave liječniku kad je bolest već poodmakla.

Simptomi u području vrata najčešće nisu dominantan znak bolesti štitnjače, nespecifični su, najčešće u obliku stezanja, pritiska, i ne mogu se uvijek objasniti promjenama i stanjem štitnjače. Specifičan je simptom u slučaju akutne upale kada je štitnjača bolna na dodir i pri gutanju, sa širenjem boli prema uhu, često najprije na jednoj strani vrata, a potom može prijeći na drugu. U slučaju čvorova pacijenti javljaju osjećaj knedle u grlu, koji je izraženiji što je čvor veći. U većim strumama (gušama) mogu se javiti i smetnje gutanja. Ovi simptomi mogu poticati i od bolesti nevezanih uz štitnjaču (ekspanzivni procesi vrata, bolesti vratne kralježnice, ali i jednjaka te želuca).

Dijagnostika bolesti štitnjače počinje dobro uzetom anamnezom, kliničkim pregledom, te potom laboratorijskim pretragama gdje je najvažnije određivanje hormona štitnjače (T3 i T4) te hormona koji regulira rad štitnjače (TSH). Kod početne provjere stanja štitnjače dovoljno je odrediti TSH, a i kasnije tijekom kontrola često je dovoljno određivanje samo TSH. Specifičnije pretrage kao npr. određivanje titra antitijela rade se rjeđe, nakon procjene liječnika specijaliste.

Važna pretraga je ultrazvuk štitnjače kojim se mogu naći čvorovi, te druge promjene strukture kakve viđamo kod hipo i hipertireoze. U nekim slučajevima potrebno je napraviti i citološku punkciju.

Liječenje bolesti štitnjače ovisi o dijagnosticiranoj bolesti. Može biti lijekovima (medikamentozno) u slučajevima poremećaja funkcije (hipo ili hipertireoza), operacijskim zahvatom (kod čvorova, guše ali i hipertireoze) te primjenom radioaktivnog joda (kod maligne bolesti ili hipertireoze).

S obzirom na to da je većina bolesti štitnjače dugotrajnog, kroničnog tijeka uz specifično liječenje potrebno je voditi i računa o načinu života. U prehrani bolesnika s poremećajima štitnjače ne postoji specifična dijetoterapija, no preporučuje se mediteranski tip prehrane, s dovoljnim unosom svih hranjivih tvari posebno bjelančevina, u manjoj mjeri ugljikohidrata (s manjim udjelom glutena i nižim glikemijskim indeksom) i masti (s većim udjelom nezasićenih masnih kiselina), te voća i povrća, uz dovoljno unošenje tekućine. Tjelesnu aktivnost također treba prilagoditi stanju bolesti i općem stanju organizma pojedinog pacijenta.

Važno je napomenuti da pristup bolesniku s bolešću štitnjače kako u dijagnostičkom, a još važnije u terapijskom dijelu, mora biti individualan. Široki spektar bolesti štitnjače, njihov intenzitet, reakcija pacijenta na bolest i terapiju, prisustvo drugih bolesti, uzrokuju značajne razlike između bolesnika koje pri liječenju bolesti štitnjače treba uzeti u obzir. Često je pitanje kada treba otpočeti s terapijom. Posebno u slučajevima smanjene funkcije (hipotireoze), koja se laboratorijski manifestira povišenjem razine TSH u krvi, postoji nesuglasje kada otpočeti s terapijom (da li malo povećanje TSH zahtijeva promptnu terapiju). Najbolji odgovor je da nije potrebno liječiti laboratorijski nalaz, već bolest. A ona će se utvrditi potpunim liječničkim pregledom koji će uključiti pretrage potrebne za postavljanje dijagnoze i određivanje optimalne terapije.

mr.sc. Darijo Radović, dr.med.
Specijalista nuklearne medicine

Poliklinika Medikol

Podružnica Split – PET/CT centar, Šoltanska 1; Split  21 000, Croatia

T  + 385 21 685 999

F  + 385 21 685 990