Kako se štitnjača nalazi u blizini važnih struktura na vratu, krvnih žila, živaca i paratireoidnih žlijezda, kirurg je vrlo oprezan pri njezinom odstranjenju stoga nakon operacije obično zaostane određeni broj stanica – najčešće normalnog tkiva štitnjače na vratu.
Terapija radioaktivnim jodom koristi radioaktivni jod (I-131) za razaranje stanica raka štitnjače bilo gdje u tijelu. Terapija se obično daje na usta u malim dozama koje ne stvaraju poteškoće osobama alergičnim na jod. Crijevo apsorbira I-131 koji potom cirkulira krvotokom te se nakuplja u stanicama štitnjače. Nakupljeni radiojod potom razara i uništava tumorske stanice proširene na vratu ili u drugim dijelovima tijela.
Male doze I-131 daju se ambulantno, dok je u slučaju visokih doza potrebna zaštita okoline bolničkom izolacijom pacijenta (posebni boksovi s izolacijom koja štiti od zračenja). Većina zračenja nestaje već tijekom nekoliko dana, a nakon 3 tjedna radiojod je prisutan u tijelu tek u tragovima.
Nuspojave radiojodne terapije
Mogući su mučnina i povraćanje prvog dana radiojodne terapije, a veći ostaci tkiva štitnjače na vratu podložni su bolnom oticanju. Rak štitnjače proširen u druge dijelove tijela koji nakuplja radiojod također može uzrokovati lokalnu bolnost i otok. Povremeno se javlja i suhoća usta ili gubitak osjeta okusa kratko nakon radiojodne terapije. Upotreba žvakaćih guma može znatno olakšati ove tegobe. Isto tako, tijekom liječenja potrebno je povećati unos tekućine – ubrzana eliminacija radiojoda umanjuje izloženost mokraćnog mjehura zračenju. Rijetka nuspojava u muškaraca jest neplodnost nakon primjene velikih doza I-131, a ženama se preporučuje odgoditi trudnoću godinu dana nakon terapije. Objavljen je vrlo mali broj slučajeva pojave leukemije nekoliko godina nakon liječenja velikim dozama I-131.
Moguće je potpuno uništiti vratne, ili medijastinalne metastatski promijenjene limfne čvorove. Oko polovica plućnih metastaza iščezava nakon radiojodne terapije, a u značajnom postotku slučajeva postiže se znakovito poboljšanje, dok se u bolesnika s metastazama u kostima njih oko 70 posto izliječi samo s I-131, odnosno, često je potrebno i dodatno vanjsko zračenje, ili kirurško liječenje. Radiojodna terapija može se ponavljati u više navrata do konačnog poboljšanja, ne ranije od šest mjeseci od prethodne doze, a postoji i gornja granica kumulativne doze.
Liječenje hipertireoze radioaktivnim jodom
Liječenje radioaktivnim jodom primjenjuje se kod difuzne hipertireoze, nakon što lijekovima nije moguće u određenom razdoblju postići izlječenje, ili ako se lijekovima nikako ne može kontrolirati povećana razina hormona u krvi, kao i kod nuspojava uzrokovanih medikamentima. Terapija s I-131 sve više zamjenjuje i kirurško liječenje, jer je jednostavna, ekonomična i praktična te najčešće nema nikakvih komplikacija.
Apsolutna kontraindikacija za primjenu I-131 su trudnoća i dojenje, a relativna kontraindikacija teži oblik očnih simptoma, odnosno, egzoftalmusa. Liječenje je osobito pogodno za starije bolesnike, pogotovo ukoliko zbog drugih, najčešće srčanih, bolesti postoji kontraindikacija za kirurški zahvat. Osnovu čini specifično nakupljanje radiojoda u štitnjači i zračenjem izazvano oštećenje koje smanjuje funkciju folikularnih stanica štitnjače. Terapijska doza najčešće se temelji na davanju fiksne doze po gramu tkiva štitnjače, ili čvora što se procjenjuje ultrazvukom te ovisno o 24-satnom nakupljanju radiojoda u štitnjači koje se prethodno mjeri u bolesnika.
Preciznija, ali kompliciranija metoda izračunavanja doze temelji se na apsorbiranoj radijacijskoj dozi u tkivu štitnjače. Doze su kod bolesnika s toksičnim adenomom štitnjače i toksičnom nodoznom strumom veće nego kod difuzne hipertireoze. Nakon terapije obično se u roku od jednog do tri mjeseca postiže uredno funkcioniranje štitnjače, no kod primjene većih doza veća je i učestalost hipotireoze, dakle, smanjenja funkcije štitnjače. Kako se hipotireoza pojavljuje i kod bolesnika u kojih je primijenjena manja doza I-131, obično tada nakon duljeg vremenskog razdoblja, a može se javiti i nakon medikamentoznog i kirurškog liječenja pa čak i bez liječenja, dakle, kao posljedica prirodnog tijeka bolesti, potrebno je bolesnike, odnosno, njihovu razinu hormona u serumu pratiti doživotno radi pravovremenog uvođenja supstitucijske terapije, nadomjestka hormona štitnjače.
U određenog broja bolesnika dolazi do recidiva, povrata bolesti i u tom se slučaju terapija radioaktivnim jodom može ponoviti. Komplikacije liječenja su rijetke, najčešći je radijacijski tireoiditis, odnosno, osjetljivost, ili bolnost štitnjače te prolazno povećanje koncentracije hormona štitnjače u krvi u roku od 3-14 dana nakon liječenja. Nema dokaza o rastu širenja karcinoma štitnjače, leukemije, ili genetskih mutacija u bolesnika liječenih radioaktivnim jodom.
Izvor: Poliklinika Leptir
