Poremeti li se rad štitne žlijezde, naš će obrambeni, imunološki sustav nastojati smiriti stanje, no koji puta u tome izgubi mjeru. U krvi se stvaraju antitijela koja bi trebala smiriti štitnjaču. Međutim, kako ništa nije savršeno, ponekad ta antitijela postanu opasnost za druge organe. U ovom slučaju na meti su oči, točnije – sadržaj očnih duplji (orbita), masno tkivo koje okružuje oči. Slučajno će antitijela koja brane štitnjaču napasti to masno tkivo i ono će nabubriti. Tada će u očnim dupljama nastati ‘gužva’. Očima je tijesno, one se postupno izguravaju prema vani.
Vjeđe tada mogu postati relativno prekratke da obuhvate očnu jabučicu u cjelosti. Razmazivanje suza preko cijelog oka tada više nije moguće. Eto vam razloga za suhoću i žuljanje. Kad bismo u tom stadiju posumnjali na poremećaj štitnjače, možda bismo mogli na vrijeme spriječiti veće probleme i to ne samo s očima.
Nastavi li proces teći nekontrolirano, vremenom oči postaju izbuljene. Zacrvene se, jer nasjedne krv koja zbog pritiska u dupljama ne može normalno otjecati. Nabreknu i vanjski očni mišići i više ne mogu potezati oči u željenom pravcu. Počnemo gledati u križ, a ponekad vidimo i duplo.
Pritisak u dupljama šteti vidnim živcima koji kroz njih prolaze. Smanjuje se provodljivost slike od oka prema mozgu. Pritisak nabubrenog sadržaja očnih duplji pritišće i na oči. Unutar oka raste tlak. I on pritišće na vidni živac. Nažalost, jednom oštećen živac više se ne može oporaviti. Spašavamo ono što je od funkcije živca preostalo.
Gužva u očnim dupljama može dovesti do promjene oblika očnih jabučica. Umjesto da budu kuglaste, postaju jajolike. Tada se i dioptrija mijenja. Prijašnje naočale više nam ne odgovaraju. Slika postaje mutna, što zbog promjene dioptrije, što zbog usporene provodnje vidnim živcem. I širina vidnog polja smanjuje se.
Ukoliko je pacijent tek sada došao okulistu, imat ćemo puno posla da sve opet dovedemo u red. I pitanje je hoćemo li u tome uspjeti. Koliko bi lakše bilo da smo na štitnjaču pomislili već pri prvom žuljanju na očima! Štitna žlijezda reagira na stres. Danas nema onog tko nije pod nekakvim stresom štitnjače. Najčešće su to žene. One su, za razliku od muške populacije, sklonije poremećaju lučenja hormona. Muškarci rjeđe obolijevaju, ali kad ih uhvati, tada je bolest iznimno jaka.
Izvor: Narodni zdravstveni list