U trudnoći potreba za hormonima štitnjače raste za oko 50 posto kako bi se mogli pokriti zahtjevi i majke i djeteta. U istom postotku raste i potreba za dostatnim unosom joda jer je taj element neophodan za proizvodnju hormona štitnjače. U uvjetima opterećenosti kojima je štitnjača izložena tijekom trudnoće mogu se razotkriti i blaži nedostaci njene funkcije.

Nema izričitih dokaza da bi sve trudnice ili žene koje planiraju trudnoću trebale provjeriti funkciju štitnjače, ali s obzirom na relativnu učestalost tih poremećaja, današnja skrb sve više uključuje i tu pretragu. Osobe koje imaju obiteljsku sklonost poremećajima štitnjače ili imaju neki od drugih autoimunih poremećaja to bi svakako trebale učiniti. Pod pojačanim nadzorom trebalo bi biti i oko 10 do 20 posto žena za koje se procjenjuje da u trudnoći imaju pozitivna protutijela na štitnjaču – znak aktivnosti autoimunih mehanizama. U tih žena trudnoća može nerijetko biti okidač za pojavu poremećene funkcije štitnjače.

U osoba koje već imaju poznat poremećaj hormona štitnjače, najpovoljnije bi bilo da se prije trudnoće njihova razina liječenjem popravi do normalne razine. U najranijoj trudnoći treba ponovo provjeriti TSH neovisno o inače predviđenoj kontroli i javiti se endokrinologu. Uz napomenu da se radi o trudnoći, pregled endokrinologa će se u pravilu ostvariti bez odgode i čekanja. Osim redovitog praćenja hormona štitnjače, sam poremećaj funkcije štitnjače ne zahtijeva dodatne posebne pretrage u nadzoru trudnoće.

 

S funkcionalnim promjenama štitnjače u trudnoći povezana su dva hormona – estrogen i humani korionski gonadotropin (hCG). Estrogen je glavni ženski hormon i u trudnoći povećava količinu bjelančevina koje u krvi vežu hormone štitnjače (tzv. proteinski nosač), što direktno povećava koncentraciju T3 i T4 hormona koji su vezani na proteinski nosač u krvi.

 

Oslabljen rad štitne žlijezde u trudnoći

Oko 3 posto žena u trudnoći ima nedostatak hormona štitnjače, ali u velikoj većini se radi o subkliničkom obliku hipotireoze. Simptomi hipotireoze poput umora, pospanosti ili dobitka na težini teško se jasno razlučuju od uobičajenih promjena u drugom stanju, tj. trudnoći. Kronični autoimuni tireoiditis (koji nazivamo još i Hashimotovim tireoiditisom) najčešći je uzrok hipotireoze. Današnje spoznaje upućuju da je taj poremećaj važno prepoznati i prije, a ne samo u trudnoći, te ga pozorno pratiti nakon trudnoće.

Važnost kroničnog tireoiditisa prije trudnoće zamijećena je zbog češćih problema s neplodnošću, a povećana je i učestalost spontanih pobačaja. U podlozi tih tegoba može biti blaga neotkrivena hipotireoza, ali mogu biti i posljedica autoimunih mehanizama koji također negativno utječu na zanošenje. U svakom slučaju provjera funkcije štitnjače važna je u svih žena pri procjeni neplodnosti.

Za vrijeme same trudnoće dostatna razina hormona štitnjače iznimno je važna za razvoj ploda i za sprečavanje prijevremenog poroda, a neka istraživanja upućuju da bi mogla imati utjecaj na kasniji razvoj djeteta, posebice intelektualne sposobnosti. Razlog tome je što štitnjača ploda nije još razvijena pa tako dijete u prvom tromjesečju trudnoće u potpunosti ovisi o majčinim hormonima.

 

Provjera funkcije štitnjače važna je u svih žena pri procjeni neplodnosti. Preporučuje se u svakom slučaju regulacija vrijednosti TSH koji prije začeća ne smije biti iznad 2,5 ml/L, zbog povećanog rizika od spontanog pobačaja i prijevremenog poroda.

Liječenje hipotireoze u trudnoći

Oslabljena funkcija štitnjače odnosno hipotireoza liječi se svakodnevnim uzimanjem tablete koja sadrži levotiroksin – sintetski oblik hormona kojeg prirodno luči štitnjača. Nadoknada levotiroksinom je jednostavna i učinkovita te omogućuje uspješno liječenje nedostatka hormona štitnjače kroz trudnoću. Važno je znati da, za razliku od većine drugih lijekova u trudnoći, levotiroksin u prikladnoj dozi nema štetne učinke već upravo suprotno: neophodan je za razvoj djeteta pa ne treba imati nikakve predrasude i nepotrebno oklijevati pri uzimanju.

Velika istraživanja izmjerila su u zdravih žena bez poremećaja hormona štitnjače u prvom tromjesečju trudnoće TSH niži od 2,5 mU/l, a od drugog tromjesečja gornja granica TSH penje se na 3 mU/l. To je znatno niže od uobičajene granice od 4 mU/l izvan trudnoće. Upravo te niže razine TSH danas su prihvaćene granice pri kojima se odlučujemo na uvođenje nadoknade levotiroksina. Iste vrijednosti su i ciljevi liječenja pri usklađivanju njegove doze. Tabletu levotiroksina treba uzimati ujutro natašte, pola sata prije doručka. Ako se uzimaju tablete željeza odnosno vitaminsko-mineralni dodaci za trudnice, njih treba uzeti kasnije tijekom dana.

U osoba koje već otprije uzimaju levotiroksin, prvi korak endokrinologa na pregledu nakon što ste saznali za trudnoću bit će najčešće povećanje doze za 25 do 50 µg. Očekujte kontrole TSH obično svaka 4 tjedna do polovice trudnoće te još barem jednu kontrolu između 26. i 32. tjedna uz usklađivanje doze lijeka po potrebi. Nakon poroda doza levotiroksina se obično nešto smanjuje. U žena u kojih tijekom trudnoće nije bilo potrebno jako povećati dozu lijeka vraća se doza koju su uzimale prije trudnoće.

 

Dr. sc. Vlatka Pandžić-Jakšić, dr. med., specijalist endokrinologije i dijabetologije za Plivazdravlje.hr