Hormoni štitnjače u organizmu djeluju tako da povećavaju opću razinu metabolizma, što znači da će u slučaju viška hormona štitnjače potrošnja metabolizma biti povećana. Štitnjača utječe na pojačanje mentalnih procesa, ubrzanje rada srca, disanja i probave. Hormoni štitne žlijezde djeluju i na cjelokupni neuroendokrini sustav pa je utjecaj na ponašanje i opće raspoloženje velik. Stoga je normalna razina hormona štitne žlijezde – eutireoza, jedan od ključnih preduvjeta za normalno funkcioniranje organizma.
Poremećaj lučenja hormona štitnjače može se očitovati kao višak, ili manjak hormona. U slučaju suviška hormona – hipertireoze, dolazi do prejakog djelovanja na ciljna tkiva s brojnim smetnjama kao što su nemir, razdražljivost, nesanica, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca, proljev i mršavljenje.
U slučaju manjka hormona štitnjače – hipotireoze, sva tkiva pate od nedostatka energije, što pak dovodi do trajnog umora, pospanosti, debljanja, nakupljanja tekućine u tijelu i poremećaja probave. Ovaj poremeća je jedan od najčešćih uzroka mentalne zaostalosti u djece jer je živčano tkivo to koje u slučaju manjka hormona tijekom razvoja najviše trpi.
Štitna žlijezda stvara i izlučuje u krv hormone tiroksin, trijodtironin i kalcitonin.
Potrebno je naglasiti sa je za stavaranje tiroidnih hormona ( T3 i T4 ) štitnjači potreban jod. To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za ‘hvatanje’ joda u krvi, kojeg kasnije ugrađuje u svoje hormone. U trenutku kada se hormoni štitnjače ‘potroše’ , ostatni jod koji je sadržan u hormonima vraća se u štitnjaču i zatim ponovno upotrebljava za proizvodnju nove količine hormona štitnjače.
Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine hormona štitnjače u krvi za potrebe organizma. Hipotalamus, koji luči hormon TRH, a smješten je tik iznad hipofize djeluje na hipofizu stimulirajući je na lučenje njenog hormona koji se zove TSH, a on zatim stimulira štitnjaču koja luči T4 i male količine T3. Ova tri organa i njihovi hormoni koje luče ( TRH-hipotalamus, TSH- hipofiza i T4,T3-štitnjača ) u konstantnoj su međusobnoj vezi.
Hormoni štitnjače nalaze se u krvi u dva oblika: tiroksin ( T4) i trijodtironin ( T3). U jetri se T4 pretvara u aktivni oblik trijodtironin ( tiroksin + jod). 80 posto trijodtironinna ( T3) stvara se u jetri iz T4, a preostalih 20 posto stvara sama štitnjača. Pretvorbu T4 u T3 u jetri, ali i drugim organima, nadziru mnogi čimbenici uključujući i trenutne tjelesne potrebe kako bi potrošnja i stvaranje hormona bili u ravnoteži. Većina T4 i T3 čvrsto su vezana uz bjelančevine u krvi i aktivni su samo kada nisu vezani za te bjelančevine tj , kada su u slobodnoj formi. Slobodni hormoni su podobni za korištenje u stanicama svih tkiva u tijelu, čime se održava normalni metabolizam i zato je količina slobodnih hormona u krvi fT4 i fT3 ona količina koja se može iskoristiti u stanicama. Naime, slobodni i vezani T3 i T4 u svojevrsnom su nesuglasju u trudnoći ili kod žena koje koriste kontracepciju, jer hormoni koji se pojačano luče u trudnoći i uzimanjem kontracepcije mogu fiziološki utjecati na povišenje količine ukupnog vezanog tiroksina i trijodtironina.
Treći hormon koji nastaje u štitnjači je kalcitonin. Radi se o hormonu, koji se sastoji od niza 32 aminokiseline. Njegova uloga je smanjenje koncentracije kalcija u krvi tako što potiče njegovu ugradnju u kosti u vidu kalcijumfosfata.
Hormonska aktivnost štitnjače igra veliku ulogu u očuvanju zdravlja te na kvalitetu svakodnevnog života. Vrlo je važno prepoznati različite simptome te posumnjati na bolest štitnjače. Poremećaj rada štitnjače ne mora uvijek biti udružen s vidljivim i očitim povećanjem štitnjače, a vidljivo povećana štitnjača ne znači obvezno i funkcionalni poremećaj štitnjače.
