Točan uzrok pojave hipertireoze nije u potpunosti poznat. Najčešćim uzrokom hipertireoze smatra se tzv. Gravesova bolest, poznata još pod nazivom Basedowljeva bolest. To je autoimuni poremećaj, što znači da se radi o poremećaju pri kojem, iz zasad nepoznatih razloga, imunološki sustav pogrešno prepozna normalno, zdravo tkivo vlastitog organizma kao nepoznatog uljeza te ga napada. U slučaju Basedowljeve bolesti, takvi se napadi manifestiraju povećanom proizvodnjom hormona štitnjače. Dolazi i do pojave ukočenosti ili oticanja očnih mišića, rezultat čega je zureći, preplašen pogled, te zaostajanje gornje vjeđe prilikom gledanja prema dolje. Isto tako, dolazi do izbočenih očiju. Prisutni su i ostali simptomi prevelike količine hormona štitnjače u tijelu (proljev, ubrzan rad srca, teško podnošenje vrućine, gubitak težine). Basedowljeva bolest može se genetski prenositi, a pogađa žene više nego muškarce. Može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, no najčešće se pojavljuje kod ljudi između 30 i 50 godina starosti. Od ostalih uzroka hipertireoze vrijedi spomenuti tzv. nodoznu toksičnu strumu. To je stanje kada u štitnjači postoji čvor koji pojačano proizvodi hormone. Prolaznu hipertireozu može uzrokovati subakutna upala štitnjače, koja se očituje jakim bolovima u vratu, povišenom sedimentacijom eritrocita, a obično se javlja nakon preboljele viroze. U rijetkim slučajevima hipertireozu može izazvati i tumor hipofize, odnosno poremećaj na razini hipotalamusa i hipofize, pri čemu dolazi do povećanog lučenja tireotropina (TSH), koji pak potiče lučenje hormona štitnjače.
Dijagnoza
Sumnja na hipertireozu postavlja se na temelju kliničke slike, a dodatnim pretragama ona se potvrđuje i otkriva njen uzrok.
Laboratorijske pretrage
Osnovna laboratorijska pretraga je mjerenje razine hormona štitnjače i TSH u krvi. Vrijednosti hormona štitnjače su obično povećane, dok TSH može biti nizak pa čak i nemjerljiv (Gravesova bolest) ili povišen (adenom hipofize).
Ultrazvuk i scintigrafija
Dodatne važne pretrage su ultrazvuk i scintigrafija (radioizotopna pretraga s radioaktivnim jodom). Ultrazvučna pretraga pokazuje nehomogenu eho-strukturu, dok scintigram najčešće prikazuje područja bljeđe i nehomogenije distribucije aktivnosti. Ovisno o načinu nakupljanja radioaktivnosti, može se otkriti jesu li za pojačan rad štitnjače odgovorni čvorovi ili pak cijela štitnjača pojačano luči hormone. U slučaju da se štitnjača ne prikaže na scintigramu, može se raditi o subakutnoj upali štitnjače ili medikamentoznom bloku.
Adenom hipofize dokazuje se snimanjem glave (CT, NMR), a trofoblastni tumori mjerenjem humanog korionskog gonadotropina (HCG) u krvi ili mokraći, ultrazvukom i patohistološkom analizom tkiva.
Ova bolest može također izmijeniti rezultate sljedećih ispitivanja: vidno polje, kolesterol i trigliceridi, glukoza u krvi, prihvaćanje radioaktivnog joda.
Liječenje
Liječenje će se razlikovati, ovisno o uzroku stanja i jačini simptoma. Hipertireoza se liječi antitiroidnim lijekovima, radioaktivnim jodom, ili kirurškim putem. Cilj je smanjenje aktivnosti žlijezde na normalnu razinu. Ostale opće mjere podrške bolesniku koji pati od hipertireoze uključuju fizički i emocionalni odmor i visokokaloričnu, hranjivu prehranu s dodatkom vitamina i kalcija.
Cilj radioaktivnog joda je oštetiti stanice štitnjače. Ovaj je oblik liječenja relativno jednostavan, ekonomičan, djelotvoran te se njime izbjegavaju operacijske i postoperacijske komplikacije koje su uvijek moguće pri kirurškom zahvatu. Lijek je izbora za osobe srednje dobi i žene koje nisu trudne. Njegov glavni nedostatak je mogućnost razvoja hipotireoze kao posljedice ‘predjelotvornog’ liječenja. Radioaktivni jod se primjenjuje oralno, obično u jednoj maloj dozi, i bolesnik se može vratiti kući. Bolesnici koji primaju veće doze stavljaju se u izolaciju osam dana, koliko je poluvrijeme raspada 131I. Radioaktivni jod se izlučuje bubrezima i cirkulira u krvi. Može dovesti do tiroidne krize.
Tiroidna kriza posljedica je tiroiditisa (upala štitnjače) izazvanog zračenjem.
Antitiroidni lijekovi – tipični predstavnik, propiltiouracil, prepisuju se kao početno liječenje djeci, mladim odraslim osobama i trudnicama. Glavni kandidati za ovo liječenje su bolesnici s malim gušama, nedavnom pojavom bolesti i blagim simptomima. Preparati joda kao što su propiltiouracil i zasićena otopina kalijevog jodida imaju samo privremeno djelovanje. Oni zahtijevaju da bolesnik uzima lijek u propisano vrijeme i strogo prema programu. Antitireoidni lijekovi koriste se i u liječenju tiroidne krize.
Kirurško liječenje – ponekad je potrebno odstranjivanje dijela štitnjače kako bi se kontrolirala bolest. Ako je samo jedan čvor u štitnjači hiperaktivan uklanja se samo taj režalj u kojem je čvor. Ako je prisutno mnogo hiperativnih čvorova (multinodozna toksična guša), ili je cijela žlijezda hiperaktivna (Gravesova bolest), kirurg će trebati odstraniti gotovo cijelu štitnjaču. Ovaj se postupak naziva suptotalna tireoidektomija.
Izvor: plivazdravlje.hr